Bosnian Kuran-ı Kerim

As-Saffat (37) – Redovi

Mekka – 182 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Tako Mi onih u redove poredanih

2. i onih koji odvra}aju

3. i onih koji opomenu ~itaju, –

4. va{ Bog je, uistinu, Jedan,

5. Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {to je izme|u njih i Gospodar Istoka!

6. Mi smo nebo najbli`e vama sjajnim zvijezdama okitili

7. i ~uvamo ga od svakog {ejtana prkosnoga

8. da ne prislu{kuje meleke uzvi{ene; njih sa svih strana ga|aju

9. da ih otjeraju: njih ~eka patnja neprekidna,

10. a onoga koji {to ugrabi – stigne svjetlica blistava.

11. Upitaj ih da li je te`e njih stvoriti ili sve ostalo {to smo stvorili? – Njih stvaramo od ljepljive ilova~e.

12. Ti se divi{ a oni se rugaju,

13. a kada im se savjeti upu}uju oni ih ne prihvataju,

14. i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podsti~u,

15. i govore: “Ovo nije ni{ta drugo do prava ~arolija!

16. Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar }emo mi, zaista, biti o`ivljeni

17. i na{i preci davni?”

18. Reci: “Da, a bi}ete i poni`eni!”

19. to }e biti samo glas jedan, i svi }e odjednom progledati

20. i re}i: “Te{ko nama, ovo je – Sudnji dan!’

21. Da, ovo je Dan stra{nog suda u koji vi niste vjerovali!

22. Sakupite nevjernike i one koji su se s njima dru`ili i one kojima su se klanjali

23. mimo Allaha, i poka`ite im put koji u d`ehennem vodi

24. i zaustavite ih, oni }e biti pitani:

25. “[ta vam je, za{to jedni drugima ne pomognete?”

26. Ali, toga Dana oni }e se sasvim prepustiti

27. i jedni drugima prebacivati:

“Vi st28. e nas varali”

29. “Nismo” – odgovori}e -, “nego vi niste htjeli vjrovati,

30. a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili

31. i rije~ Gospodara na{eg da }emo, doista, kaznu iskusiti na nama se ispunila,

32. a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili.”

33. I oni }e toga dana zajedno na muci biti,

34. jer Mi }emo tako sa mnogobo{cima postupiti,

35. Kad im se govorilo: “Samo je Allah Bog!” – oni su se oholili

36. i govorili: “Zar da napustimo bo`anstva na{a zbog jednog ludog pjesnika

37. A nije tako, on Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili,

38. a vi }ete sigurno bolnu patnju iskusiti, –

39. kako ste radili, onako }ete ka`njeni biti!

40. A Allahovi iskreni robovi

41. posebnu }e opskrbu imati,

42. razno vo}e, i bi}e po{tovani

43. u d`ennetskim ba{~ama naslada,

44. na divanima, jedni prema drugima,

45. bi}e poslu`eni pi}em – iz izvora koji }e stalno te}i –

46. bistrim i prijatnim onima koji budu pili,

47. od njega ne}e glava boljeti i od njega se ne}e pamet gubiti.

48. Pored njih }e biti one koje }e preda se gledati, o~iju prekrasnih,

49. kao da su one jaja pokrivena.

50. I oni }e jedan s drugim razgovarati,

51. i jedan od njih }e re}i: “Imao sam druga jednog

52. koji je govorio; “Zar i ti vjeruje{

da }e53. mo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, ra~un polagati?”

54. “Ho}ete li da pogledate?”

55. I oni }e pogledati, i toga usred d`ehennema ugledati.

“Allah56. a mi”, – re}i }e – “zamalo me nisi upropastio;

57. da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mu~io”.

58. “A mi, je l’ de, vi{e ne}emo umirati? –

59. jednom smo umrli – vi{e ne}emo biti mu~eni,

60. to }e, zaista, uspjeh veliki biti!’

61. Za ovako ne{to neka se trude trudbenici!

62. A da li je bolja ta gozba ili drvo zakkum

63. koje smo nevjernicima kao kaznu odredili?

64. To je drvo koje }e usred d`ehennema rasti;

65. plod }e mu poput glava {ejtanskih biti.

66. Oni }e se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti,

67. zatim }e to s klj~alom vodom izmje{ati,

68. a potom }e se, sigurno, opet u d`ehennem vratiti.

69. Oni su o~eve svoje u zabludi zatekli

70. pa i oni stopama njihovim nastavili,

71. a i prije njih su ve}inom drevni narodi u zabludi bili,

72. iako smo im Mi slali one koji su ih opominjali;

73. zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti,

74. samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim.

75. A kada nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali:

76. njega i porodicu njegovu nevolje te{ke smo spasili

77. i samo potomke njegove u `ivotu ostavili,

78. i u nara{tajima kasnijim mu spomen sa~uvali:

79. “Mir Nuhu od svjetova svih!”

80. Eto tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine,

81. on je bio rob Na{, vjernik,

82. a ostale smo poslije potopili

83. Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim,

84. kad je Gospodaru svome iskrena srca do{ao,

85. kad je ocu svome i narodu svome rekao: “^emu se to vi klanjate?

86. zar la`na bo`anstva umjesto Allah ho}ete?

87. i {ta o Gospodaru svjetova mislite?”

88. I on baci pogled na zvijezde,

89. pa re~e: “Ja }u se, evo, razboljeti!”

90. i oni ga napusti{e, uzmaknuv{i,

91. a on se kumirima njihovim prikrade, pa re~e: “Za{to ne jedete?

92. [ta vam je {to ne govorite?”

93. i kri{om im pri|e desnom rukom ih udaraju}i,

94. pa mu narod trkom do|e.

95. “Kako mo`ete da se klanjate onima koje sami kle{ete?” – upita,

96. “kad Allah stvara i vas i ono {to napravite?”

97. Pripremite za njega loma~u” – povika{e – “pa ga u vatru bacite?”

98. I htjedo{e da ga na muke stave, ali Mi njih u~inismo poni`enim.

99. “Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio”. –re~e -, “On }e me kuda treba uputiti.

100. Gospodaru moj daruj mi porod ~estit!” –

101. i Mi smo ga obradovali dje~akom blage naravi.

102. I kad on odraste toliko da mu po~e u poslu pomagati, Ibrahim re~e: “O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa {ta ti misli{?” – “O o~e moj”, – re~e – “onako kako ti se nare|uje postupi; vidje}e{, ako Bog da, da }u sve izdr`ati.”

103. I njih dvojica poslu{a{e, i kad ga on ~elom prema zemlji polo`i,

104. Mi ga zovnusmo: “O Ibrahime,

105. ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine, –

106. to je, zaista, bilo pravo isku{enje!”

107. i kurbanom velikim ga iskupismo

108. i u nara{tajima kasnijim mu spomen sa~uvasmo:

109. “Nek je u miru Ibrahim!’

110. Eto tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine,

111. a on je, doista, bio rob Na{, vjernik,

112. i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i ~ovjekom dobrim,

113. i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a me|u potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika o~itih.

114. I Musau i Harunu smo milost ukazali,

115. pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili

116. i pomogli im da pobijede,

117. i Knjigu im jasnu dali

118. i obojicu na pravi put uputili

119. i u nara{tajima kasnijim im spomen sa~uvali;

120. “Nek su u miru Musa i Harun!”

121. Eto tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine,

122. a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Na{i, vjernici.

123. I Iljas je bio poslanik.

124. Kad on re~e narodu svome: “Zar se ne bojite?

125. [to se Balu klanjate, a najljep{eg stvoritelja ostavljate,

126. Allaha, Gospodara svoga i Gospodara va{ih predaka drevnih?” –

127. i oni ga la{cem nazva{e i zato }e, sigurno, u vatru svi oni biti ba~eni,

128. samo ne}e oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.

129. I sa~uvasmo mu spomen u nara{tajima kasnijim:

130. “Nek je u miru Ilijas!”

131. Eto tako Mi nagra|ujemo one koji dobra djela ~ine,

132. a on je bio rob Na{, vjernik.

133. I Lut je bio poslanik.

134. Mi smo njega i ~itavu njegovu porodicu spasili, –

135. osim starice, ona je nastradala s onima koji su nastradali -,

136. a ostale smo uni{tili,

137. i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju

138. i no}u, pa za{to se ne urazumite?

139. I Junus je bio poslanik.

140. I on pobje`e na jednu la|u prepunu

141. i baci kocku i kocka na njega pade,

142. i riba ga proguta, a bio je zaslu`io prekor,

143. i da nije bio jedan od onih koji Allah hvale,

144. sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad }e svi biti o`ivljeni,

145. i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan,

146. i u~inismo da iznad njega izraste vrije`a jedne tikve.

147. i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i vi{e,

148. i oni povjerova{e, i njima dadosmo da do roka odre|enog po`ive.

149. A upitaj ih: “Zar su za Gospodara tvoga – k}eri, a za njih – sinovi,

150. zar smo u njihovu prisustvu meleke kao `ene stvorili?”

151. Eto, oni, zbog toga {to la`u, doista govore:

152. “Allah je rodio” – oni su, zaista, la`ljivci.

153. zar je On k}eri sinovima predpostavio?

154. [ta vam je, kako rasu|ujete?!

155. Za{to ne razmislite?

156. Ili, gdje vam je dokaz o~iti?

157. Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!

158. Mnogobo{ci izme|u njega i d`inna srodstvo uspostavljaju, a d`inni odavno znaju da }e oni koji tako govore u vatru biti ba~eni, –

159. hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni predstavljaju!

160. Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi.

161. Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate,

162. ne mo`ete o njima nikoga u zabludu zavesti,

163. mo`ete samo onoga koji }e ionako u vatri gorjeti.

164. “Svakome od nas mjesto je odre|eno,

165. mi smo u redove poredani,

166. i samo Njega hvalimo!”

167. A oni su sigurno govorili:

168. “Da smo mi Knjigu imali kao {to su je imali narodi prija{nji,

169. sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!”

170. Ali u Kur’an ne htjedo{e da povjeruju, i zna}e oni!

171. A rije~ Na{a je davno re~ena o robovima Na{im, o poslanicima:

172. “Oni }e biti, doista, potpomognuti

173. i vojska Na{a }e zacijelo pobijediti!’

174. Zato se okreni od njih za neko vrijeme

175. i posmatraj ih, i oni }e posmatrati!

176. Zar oni kaznu Na{u da po`uruju?

177. Kad ih ona stigne, zlo }e jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti!

178. Zato se okreni od njih za neko vrijeme

179. i posmatraj, i oni }e posmatrati!

180. Veli~anstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako ga predstavljaju oni!

181. i mir poslanicima

182. i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!

Göz Atın

Kapalı
Başa dön tuşu
Kapalı