Bosnian Kuran-ı Kerim

Saba’ (34) – Saba

Mekka – 54 ajeta

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

1. Neka je hvaljen Allah, ~ije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onom svijetu! On je Mudar i Sveznaju}i.

2. On zna {ta u zemlju ulazi, a {ta iz nje izlazi, i {ta se s neba spu{ta, a {ta se na nj uspinje; On je samilostan i On pra{ta grijehe.

3. A nevjernici govore: “^as o`ivljenja nam ne}e do}i!” Reci: “Ho}e, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono {to je skriveno, zacijelo }e vam do}i.” – Njemu ne mo`e ni{ta, ni trun~ica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izma}i, i ne postoji ni{ta, ni manje ni ve}e od toga, {to nije u jasnoj Knjizi –

4. da nagradi one koji vjeruju i dobra djela ~ine, – njih ~eka oprost i opskrba plemenita -,

5. a da kazni najbolnijom patnjom one koji protiv dokaza Na{ih bore, nastoje}i da ih onemogu}e.

6. Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono {to ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi na put Silnoga i Hvaljenog,

7. dok oni koji ne vjeruju govore: “Ho}ete li da vam poka`emo ~ovjeka koji vam predskazuje da }ete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovo stvoreni biti?

8. Iznosi li on o Allahu la`i ili je lud?” Nijedno, ve} }e oni koji u onaj svijet ne}e da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj.

9. Kako ne vide nebo i Zemlju, ono {to je iznad njih i ono {to je ispod njih?! Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali, ili komade neba na njih sru~ili.To je, zaista, pouka svakom robu koji je odan.

10. Mi smo Davudu Na{u milost ukazali – “O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice!” – i u~inili da mu mekano gvo`|e bude.

11. “pravi {iroke pancire i ~estito ih pleti!” – i ~inite dobro, jer Ja vidim {ta radite vi.

12. A Sulejmanu – vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a nave~e rastojanje od mjesec dana; i u~inili smo da mu iz izvora rastopljen bakar te~e i da d`innovi, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslu{nost nare|enju Na{em, u~inili bismo da ognjenu patnju osjeti.

13. Oni su mu izra|ivali {to god je htio; hramove i spomenike, i zdjele kao ~atrnje, i kotlove nepokretne. “Trudite se i budite zahvalni, o ~eljadi Davudova!” – A malo je zahvalnih me|u robovima Mojim.

14. A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rasto~io {tap njegov – upozorio ih je da je umro, i kad se on sru{io, d`innovi shvati{e da ne bi na muci sramnoj ostali da su budu}nost prozreti mogli.

15. Stanovnici Sabe imali su dokaz u mjestu u kom su `ivjeli: vrtove, zdesna i slijeva. “Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo pra{ta!’

16. Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popu{tanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim.

17. Kaznili smo ih tako zato {to su bili nezahvalni, a da li Mi ka`njavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?!

18. A izme|u njih i gradova koje smo blagoslovili izgradili smo bili naselja povezana i odredili im potrebnu udaljenost. “Putujte kroz njih i po no}i i po danu, bezbjedni!”

19. Ali oni reko{e: “Gospodaru na{, u~ini ve}e rastojanje prilikom putovanja na{ih!” – i ogrije{i{e se prema sebi, i Mi u~inismo da se o njima samo pri~a, a njih kud koje raselismo. To su, zaista, pouke za svakog strpljivog i zahvalnog.

20. I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika

21. nad kojima nikakve vlasti nije imao; Mi smo htjeli da uka`emo na onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja. – A Gospodar tvoj bdi nad svim.

22. Reci: “Zovite one koje, pored Allah, bogovima smatrate. Oni ni{ta nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomo}i.”

23. Kod Njega }e se mo}i zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni }e upitati: “[ta je to rekao Gospodar va{?” – “Istinu” – odgovori}e, On je uzvi{en i velik.

24. Upitaj: “Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje?” i odgovori: “Allah!” Da li smo onda mi ili vi na pravom putu, ili u o~itoj zabludi?”

25. Reci: “Vi ne}ete odgovarati za grijehe koje mi po~inimo niti }emo mi odgovarati za ono {to uradite vi”.

26. Reci: “Gospodar na{ }e nas sabrati i onda nam pravedno presuditi, On je sudija pravedni, sveznaju}i.”

27. Reci: “Poka`ite mi one koje smatrate Njemu ravnim” Nema ih; postoji samo Allah, silni i mudri!

28. Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosi{ i da opominje{, ali ve}ina ljudi ne zna

29. i govore: “Kad }e ve} jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?”

30. Reci: “Dan vam je ve} odre|en, ne mo`ete ga ni za ~as jedan zaustaviti niti ubrzati.”

31. A oni koji ne vjeruju govore: “Mi ne}emo vjerovati u ovaj Kur’an niti u one prije njega!” A kada bi samo vidio kad oni koji su u~inili zlo pred Gospodrom svojim budu zadr`ani i kad stanu me|u sobom razgovarati: “Da vas nije bilo, sigurno bismo bili vjernici” – re}i }e oni koji su tla~eni bili onima koji su bili oholi.

32. “A zar smo vas mi od pravog puta odvratili nakon {to vam je bilo na njega ukazano? Ne, sami ste vi gre{nici bili” – re}i }e oni koji su bili oholi onima koji su bili tla~eni.

33. “Nije bilo tako” – odgovori}e oni koji su bili tla~eni onima koji su bili oholi -, “nego ste danju i no}u spletkarili kad ste od nas tra`ili da u Allaha ne vjrujemo i da Mu druge jednakim smatramo”. I svi }e prikriti tugu kad vide da }e ka`njeni biti, a Mi }emo na vratove nevjernika sind`ire staviti; zar }e biti ka`njeni druga~ije nego prema onome kako su radili?

34. Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli oni koji su na rasko{an `ivot bili navikli: “Ne vjerujemo mi u ono {to je po vama poslano!”

35. i da nisu govorili: “Imamo vi{e imetka i djece; mi ne}emo biti mu~eni!’

36. Reci: “Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome ho}e, a i uskra}uje, ali, ve}ina ljudi ne zna.

37. Ni bogatstva va{a ni djeca va{a ne}e vas u~initi Nama bliskim; samo one koji budu vjerovali i dobra djela ~inili ~eka vi{estruka nagrada za ono {to su radili, i oni }e u visokim odajama biti bezbjedni.

38. A oni koji se budu trudili da se dokazima Na{im suprostave, da ih onemogu}e, oni }e biti ka`njeni”.

39. Reci: “Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome ho}e od robova Svojih, a kome ho}e uskra}uje; {to god vi udjelite, On }e to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje”.

40. A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: “Zar su se ovi vama klanjali?”

41. oni }e odgovoriti: “Hvaljen neka si, Ti si Gospodar na{, izme|u nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se d`innovima pokoravali i ve}ina njih je vjerovala u njih.”

42. Toga Dana jedni drugima ne}ete mo}i ni koristiti ni nauditi, a Mi }emo onima koji su se prema sebi ogrije{ili re}i: “Trpite patnju u vatri koju ste poricali!”

43. Kad im se Na{i jasni ajeti kazuju, oni govore: “Ovaj ~ovjek samo ho}e da vas odvrati od onoga ~emu su se va{i preci klanjali”, i govre: “Ovo nije ni{ta drugo ne go izmi{ljena la`!” A oni koji ne vjeruju govore o Istini kada im dolazi: “Ovo nije ni{ta drugo nego o~ito vra~anje!’

44. A Mi im nismo dali nikakve knjige da ih izu~avaju i Mi im, prije tebe, nismo bili poslali nekoga ko bi ih opominjao.

45. A i oni prije njih su poslanike u la` ugonili, a ovi nisu postigli ni deseti dio onoga {to smo onima bili dali, pa su ipak poslanike Moje la`nim smatrali, i kakva je samo bila kazna Moja!

46. Reci: “Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug va{ nije lud. On vas samo prije te{ke patnje opominje.”

47. Reci: “Kakvu god nagradu da zatra`im od vas, nek ostane vama, mene }e nagraditi Allah, On nad svim bdi.”

48. Reci: “Gospodar moj pobije|uje istinom, On dobro zna i sve {to je veoma skriveno.”

49. Reci : “Do{la je istina, a la`i je nestalo!”

50. Reci: “Ako zalutam, zalutao sam na svoju {tetu, a ako sam na pravom putu, to je zbog onoga {to mi Gospodar moj objavljuje; On zaista sva ~uje i blizu je.”

51. A da ti je vidjeti kad ih strava uhvati – uma}i ne}e mo}i; izbliza bi}e {~epani –

52. i kada reknu: “Vjerujemo u Poslanika!” A {ta }e im biti od koristi kad je `ivot na Zemlji bio i pro{ao!

53. U njega oni nisu prije vjerovali, govorili su ono {to nije poznato, {to je od istine daleko;

54. i izme|u njih i onoga {to budu `eljeli bi}e prepreka postavljena kao {to je prije bilo u~injeno sa njima sli~nim, jer su svi oni, doista, mnogo sumnjali.

Göz Atın

Kapalı
Başa dön tuşu
Kapalı